Sistem za hlađenje gubi tečnost

Facebooktwitterredditpinterest
 
Naizgled bezazlen kvar ali može da vam napravi mnogo problema. Da imate problem lako je uočiti prilikom provere nivoa tečnosti za hlađenje – primećujemo konstantno smanjivanje nivoa. Mada postoji i mogućnost da se smanji do određene granice i tu se nivo zadržava.
 
Samo uočavanje i pronalazak problema može da bude lak ali i mukotrpan posao. Ako uočimo curenje vizuelnim pregledom ,možemo lako i brzo da otkolonimo kvar. Problemi nastaju kada auto gubi tečnost za hlađenje a detaljnim vizuelnim pregledom nemožemo da detektujemo mesto gubitka tečnosti.
 
Prvi slučaj nećemo objašnjavati već se zadržavamo na težem delu. Da bi lakše shvatili o čemu pričamo možete se prvo upoznati sa samim sitemom za hlađenje motora koji sam obradio u prethodnim postovima – ***LINK***kliknite.
 
 

Koji su najčešći slučajevi kod navedenog problema: 

  1. Oštećen dihtung glave motora
  2. Semening pumpe za vodu
  3. Hladnjak tečnosti je oštećen tako da pusta tečnost samo kada je pritisak u sistemu na višem nivou
  4. Radijator sistema za zagrevanje kabine je oštećen

Na koji način možemo detektovati gde je kvar:

 1.      Oštećen dihtung glave motora
Ako je oštećen dihtung glave motora tečnost može izlaziti izvan motora ili se mešati sa drugim tečnostima koje imamo u motoru (tečnost za podmazivanje motora ili gorivo).
Set za testiranje sistema za hladjenja
Set za testiranje sistema za hladjenja
Ako tečnost izlazi van motora u većoj meri , možemo uočiti problem ako pustimo motor u rad da dostigne svoj radni pritisak i posmatrati spoj glave i bloka motora.
Ako tečnost izlazi van motora u minimalnoj količini , najverovatnije će se odmah pretvarati u paru zbog zagrejanosti motora a mi nemožemo vizuelno uočiti nedostatak. Jedini pouzdan način utvrđivanja ovog nedostatka je ispitivanje sistema za hlađenje na pritisak.- U daljem tekstu detaljno ću opisati princip provere sistema za hlađenje na pritisak.
Velika verovatnoća je da rashladna tečnost ne izlazi van motora već ulazi u cilindar za sagorevanje goriva i da zajedno sa produktima sagorevanja izlazi kroz izduvni sistem. U ovom slučaju ako je veći gubitak tečnosti možemo primetiti nepravilan rad motora i pojavu beličastog dima na izlazu auspuha. Ako je gubitak tečnosti manji moramo proveriti sadržaj izduvnih gasova ili izvršiti   ispitivanje sistema za hlađenje na pritisak. Malo bolje opremljene automehaničarske radnje kao i svaki tehnički pregled imaju uređaj koji ispituje sastav izduvnih gasova gde možemo utvrditi da li ima vodene pare.
Drugi slučaj kada rashladna tečnost ne izlazi van motora je mešanje sa tečnošću za podmazivanje motora. U tom slučaju silazi u karter motora a problem možemo uočiti na meraču ulja . Obično se pojavljuju manji mehurići a nivo je povišen. U slučaju da imamo problem i sa slabim karikama na klipovima , usled povećanja nivo tečnosti za podmazivanje motora doći će i do povećanja pritiska i probijanja tečnosti u cilindre . Posledica navedenog je pojava plavičastog dima na izlazu auspuha.

 

2.      Semening pumpe za vodu

Usled dužeg nemenjanja pumpe za vodu može doći do oštećenja semeninga pumpe za vodu, gde se pojavljuje curenje. Da li se radi o ovom problemu možemo ustanoviti pipanjem rukom ispod pumpe za vodu ili vizuelno kada se auto podigne. Kada se vrši provera motor mora biti u radu i dostići svoj radni režim.

Pumpa za vodu
Pumpa za vodu

3.      Hladnjak tečnosti je oštećen tako da pusta tečnost samo kada je pritisak u sistemu na višem nivou

Hladnjak tečnosti za hlađenje motora se može oštetiti udarcem u neki predmet ili useld duže upotrebe auta kada vreme učeni svoje i pojave se sitne rupice. Kada je gubitak tečnosti veći , samim tim i oštećenje je veće što možemo uočitii vizuelnim pregledom. Sitna oštećenja na kojima se gubi minimalna tečnost i to samo kada je sistem pod pritiskom možemo uočiti samo proverom sistema za hlađenje na pritisak.

 4.      Radijator sistema za zagrevanje kabine je oštećen

Kada govorimo o sistemu za hlađenje motora obično zaboravimo da je povezan sa sistemom za zagrevanje unutrašnjosti vozila. Sistemom cevi i creva radijator za zagravanje kabine povezan je sa sistemom za hlađenje motora. Kada u kabini preklopnik okrenemo u položaj za zagrevanje zagrejana voda počinje da kruži i kroz radijator. Radijator se nalazi skriven ispod zaštitne maske obično između vozača i suvozača. Da bi mu pristupili moramo skinuti zaštitnu plasitiku .
Kada smo pustili sistem za zagrevanje kabine u rad i skinuli zaštitnu masku vizuelno pregledajmo da li se pojavljuje vlaženje. Ako vizuelno nije uočljivo, što se često dešava , znak da imamo ovaj problem je pojava zamagljivanja unutrašnjeg dela šoferšajbne. Zamagljivanje se dešava zbog pojave pare u unutrašnjem delu vozila kada je sistem za zagrevanje u radu. Prilikom hlađenja unutrašnjosti automobila vodena para se najviše lepi za staklene delove pošto je to mesto gde je izražena temperaturna razlika.
 

NAPOMENA:

Ako se tečnost gubi do određenog nivo a potom se zadržava na dostignutom nivou, najčešći uzrok su veoma sitna oštećenja koja počinju da gube tečnost samo na većem pritisku u sistemu. Kada nivo tečnosti počinje da pada i pritisak u sistemu se smanjuje do nivo kada prestaje curenje tečnosti. U ovom slučaju je obično njteže uočiti gde dolazi do gubitka tečnosti za hlađenje.
 
 

ISPITIVANJE SISTEMA ZA HALAĐENJE NA PRITISAK

Za ovo ispitivanje potrebna nam je aparatura. Svaki ozbiljni automehaničar je poseduje.Obično je napravljena kao ručna pumpa sa manometrom koja se montira umesto poklopca hladnjaka .
Na koji način se koristi:
 
  1. Proverimo nivo tečnosti za hlađenje i po potrebi dolijemo do naznačenog nivoa.
  2. Montiramo aparaturu umesto poklopca hladnjaka (posuda za dolivanje tečnosti) kada je motor hladan.
  3. Pumpom dostignemo pritisak koji je naznačen na poklopcu hladnjaka i pratimo da li dolazi do smanjenja pritiska narednih 3 min. Mali pad pritiska narednih minuta može da se zanemari.
  4. Kada je sistem pod pritiskom proverimo da li ima ispupčenja na crevima, vizuelno pregledamo pumpu za vodu , spoj glave i bloka motora i ostale delove sistema.
  5. Ako uočimo nedostatak skidamo aparaturu i otklanjamo kvar.
  6. Ako nismo uočili kvar , skidamo aparaturu i startujemo vozilo da dostigne svoj radni režim.
  7. Ponovo montiramo aparaturu i pratimo pritisak na manometru.
  8. Povećanje pritiska nam pokazuje da je oštećen dihtung glave motora i da tečnost ulazi u cilindre za sagorevanje goriva. Još pouzdanije je korišćene kontrolne tečnosti koja se povezuje sa aparaturom. U slučaju da tečnost menja boju znači da je detektovan CO2.3
  9. Ako imamo pad pritiska , na osnovu nivoa pada skala nam naznačava gde može biti problem-
  10. Sa ovom aparaturom uz adapter možemo proveriti i funkcionisanje poklopca hladnjaka
Provera sistema za hlađenje pod pritiskom
ZADOVOLJSTVO BI MI BILO DA ČUJEMO VAŠA ISKUSTVA ILI POSTAVITE PITANJE AKO IMATE NEKIH NEDOUMICA.- OSTAVITE KOMENTAR

Sistem za hlađenje motora (video)

Facebooktwitterredditpinterest
sistem za hladjenje motora
Sistem hlađenje motora
Sistem za hlađenje motora je neizostavan deo svakog motora. Ovde ću se bazirati samo na sisteme za hlađenje rashladnom tečnosti. Sistemi za hlađenje motora vazduhom je prost pa ga neću spominjati u ovom postu.
Tokom rada , kada dolazi do paljenja smeše unutar cilindara oslobađa se velika količina toplote koja se prenosi na zidove cilinadara i ceo motor. Kako bi usled velike toplote došlo do širenja metalnih delova motora, povećavala bi se sila trenja između klipa i cilindra. Kada sila trenja postane veća od snage motora , motor bi prestao sa radom uz velika oštećenja (”zaribao”). 
Da bi predupredili gore navedeno moramo konstantno hladiti motor tokom rada. To postižemo sistemom za hlađenje motora.
 
Glavni delovi sistema za hlađenje motora :
  1. Ekspanziona posuda (gde dosipamo tečnost)
  2. hladnjak
  3. teremostat
  4. pumpa za rashladnu tečnost
  5. ventilator
  6. cevovodni sistem sa sistemom kanala u bloku i glavi motora
  7. podsistem za grejanje i ventilaciju putničkog prostora
Alati i oprema za automobile
Alati i oprema za automobile

 

Opis delova i funkcionsanje sistema za hlađenje

 Princip rada sistema za hlađenje motora

Početni uslovi pre startovanja motora- rashladna tečnost se nalazi u sistemu u propisanim granicama- termostat je zatvoren i nedozvoljava cirkulaciju tečnosti- temperatura tečnosti u sistemu je približno jednaka spoljnoj temperaturi- pumpa za rashladnu tečnost je  u mirovanju- ventilator je u mirovanju
  

Princip funkcionisanja sistema za hlađenje motora

 Prilikom startovanja motora dolazi do okretanja kolenastog vratila (radilice)  a samim tim i ventilatora koji je postavljen tako da usmeri strujanje vazduha prema hladnjaku. Pumpa je povezana sa radilicom preko zupčastog kaiša , pokretanjem radilice ona počinje sa radom ali u praznom hodu zbog termostata koji je zatvorio kolo kruženja tečnosti.
Prazan hod pumpe je rešen konstrukcijski u zavisnosti od proizvođača.
Paljenje smeše u cilindrima izaziva povećanje temperature motora. Kada temperatura motora dostigne radnu temperaturu termostat se otvara a tečnost počinje da cirkuliše sistemom.
Zagrejana tečnost iz motora ide prema hladnjaku (donjem rezervoaru hladnjaka) gde protiče kroz lameralni deo (rebrasti deo sa kanalicama) gde se hladi usled cirkulacije spoljnjeg vazduha i ponovo se cevovodnim sistemom vraća u glavu motora i blok motora.
Ako iz nekog razloga sistem prestane sa pravilnim radom dolazi do povećanja temperature motora a odgovarajući senzori će obavestiti vozača da je motor previše zagrejan (upaliće se lampica na instrument tabli vozača).To je signal vozaču da što pre zaustavi vozilo kako bi sprečio oštećenje motora.
Deo zagrejane vode može se iskoristiti za zagrevanje prostora u kabini. Podsistem za grejanje i ventilaciju putničkog prostora je rešen na različite načine u zavisnosti od proizvođača. Na slici imate načelnu šemu.
Treba imati na umu da je etilen glikol otrovan za ljude i životinje, tako da pri rukovanju i odlaganju treba biti izuzetno pažljiv!


Procenat etilen glikola 
u mešavini sa vodom
Tačka mržnjenja (° C)
Tačka ključanja (° C)
0
0
100
10
-4
102
20
-7
102
30
-15
104
40
-23
104
50
-34
108
60
-48
112
70
-51
118
80
-45
124
90
-29
140
100
-23
197
Tečnost za hlađenje motranije obična voda jer može izazvati stvaranje kamenca (usporava protok tečnosti kroz sistem), može zalediti na temperaturama ispod 0 stepeni C (dolazi do pucanja bloka motora i glave motora), leti zbog visoke temperature gubila bi se kroz vodenu paru  i ima  korozivno dejstvo na metalne delove sistema. Zbog navedenog kao tečnost za hlađenje se koristi antifriz.
Antifriz je hemijska supstanca koja se koristi kod motora sa unutašnjim sagorevanjem. Njegova osovna namena je da smanji tačku smrzavanja tečnosti. Na taj način se sprečavaju značajna oštećenja motora. 
Osim sto snizava tačku mržnjenja, povećava tačku ključanja, ima antikorozivna svojstva, antifriz ima i druga svojstva. Neka od njih su: sprečava penušanje, sprečava taloženje, sprečava stvaranje kamenca, podmazujuća svojstva…
Nekada se kao antifriz koristio metanol (metil-alkohol), a danas se koristi etilen glikol. Za razliku od metanola i vode, etilen glikol veoma slabo isparava.
Kao što nije preporučljivo koristiti čistu vodu, tako nije preporučljivo ni koristiti čist antifriz. Najbolji rezultati se postižu mešavinom optimalnih količina vode i antifriza. Najbolje je koristiti destilovanu vodu, jer se na taj način izbegava stvaranje kamenca. Takođe, nikada nemojte mešati različite tipove antifriza! Ako niste sigurni koji se antifriz nalazi u rashladnom sistemu automobila, promenite rashladnu tečnost.
Tačke mržnjenja i ključanja mešavine etilen glikola i vode u odnosu na procenat etilen glikola u mešavini (rashladnoj tečnosti)
Koji antifriz koristiti
Na našem tržištu mogu se naći antifrizi različitih tipova (G11, G12 – VW oznake…) i kvaliteta. Od velikog značaja je da u Vaše vozilo sipate odgovarajući antifriz. Ako niste sigurni koji tip antifriza je odgovarajući za Vaše vozilo, konsultujte servisnu knjižicu, ili ovlašćeni servis za Vaš tip vozila.
Kako napraviti smešu antifriza i vode
Odgovarajuća mešavina antifriza i vode se pravi prema atmosferskim uslovima koji vladaju u okruženju u kom će se voziti automobil. Da biste odredili odgovarajući odnos antifriza i vode, koristite gore navedenu tabelu. Pre toga proverite da li je antifriz koji kupujete koncentrovan (100%), ili je već razblažen, pa prema tome napravite odgovarajuću mešavinu.
Dolivanje rashladne tečnosti
Rashladna tečnost treba da je uvek između oznaka MIN i MAX na expanzionoj posudi. Nivo se meri kada je automobil parkiran na ravnu površinu, sa potpuno hladnim motorom. Nikada nemojte sipati prvo antifriz pa vodu, ili obrnuto, nego uvek prvo napravite mešavinu, pa nju dolivajte.
Kada vršiti zamenu tečnosti za halđenje
Takođe, u zavisnosti od proizvođača vozila, treba menjati rashladnu tečnost na 2-3 godine, jer ona vremenom gubi svojstva (pre svega antikorozivna). Pri zameni antifriza, pogotovo kada se prelazi sa jednog tipa antifriza na drugi, poželjno je isprati sistem za rashlađivanje.