Podela motornih vozila

Facebooktwitterredditpinterest
Preuzeto iz ”Pravilnika o podeli motornih i priključnih vozila”
1. Vrsta L – mopedi, motocikli, tricikli i četvorocikli

Član 6

Vrsta L1 – moped, jeste vozilo sa dva točka čija maksimalna konstruktivna brzina, bez obzira na način prenosa, ne prelazi 45 km/h, pri čemu radna zapremina, kada vozilo ima motor sa unutrašnjim sagorevanjem ne prelazi 50 cm3 ili čija najveća stalna nominalna snaga ne prelazi 4 kW za elektromotore.

Vrsta L2 – laki tricikl, jeste vozilo sa tri točka sa bilo kakvim rasporedom točkova čija maksimalna konstruktivna brzina, bez obzira na način prenosa, ne prelazi 45 km/h, pri čemu radna zapremina, kada vozilo ima motor sa unutrašnjim sagorevanjem ne prelazi 50 cm3 ili čija najveća stalna nominalna snaga ne prelazi 4 kW za elektromotore.

Vrsta L3 – motocikl, jeste vozilo sa dva točka čija maksimalna konstruktivna brzina bez obzira na način prenosa prelazi 45 km/h ili sa motorom čija zapremina cilindara u slučaju da se radi o motoru sa unutrašnjim sagorevanjem prelazi 50 cm3 ili čija najveća stalna nominalna snaga prelazi 4 kW za elektromotore.

Vrsta L4 – motocikl sa bočnim sedištem, jeste vozilo sa tri točka asimetrično raspoređena u odnosu na uzdužnu srednju ravan čija maksimalna konstruktivna brzina bez obzira na način prenosa prelazi 45 km/h ili radna zapremina u slučaju da se radi o motoru sa unutrašnjim sagorevanjem prelazi 50 cm3 ili čija najveća stalna nominalna snaga prelazi 4 kW za elektromotore.

Vrsta L5 – teški tricikl, jeste vozilo na tri točka simetrično raspoređena u odnosu na uzdužnu srednju ravan sa motorom čija maksimalna konstruktivna brzina bez obzira na način prenosa prelazi 45 km/h ili ako radna zapremina u slučaju da se radi o motoru sa unutrašnjim sagorevanjem prelazi 50 cm3 ili čija najveća stalna nominalna snaga prelazi 4 kW za elektromotore.

Alati i oprema za automobile
Alati i oprema za automobile

Vrsta L6 – laki četvorocikl, jeste motorno vozilo sa četiri točka: čija masa praznog vozila nije veća od 350 kg, što ne uključuje masu baterija, ako je reč o električnim vozilima; čija najveća konstruktivna brzina ne prelazi 45 km/h; koji imaju motor čija radna zapremina za motore sa unutrašnjim sagorevanjem (SUS motori) sa pogonom na benzin ne prelazi 50 cm3 i čija najveća neto snaga ne prelazi 4 kW za SUS motore sa drugom vrstom pogonskog goriva ili čija najveća stalna nominalna snaga ne prelazi 4 kW za elektromotore.

Vrsta L7 – teški četvorocikl, jeste motorno vozilo sa četiri točka: koji ne odgovara uslovima iz vrste L6; čija masa praznog vozila nije veća od 400 kg, odnosno 550 kg za vozila za prevoz tereta, što ne uključuje masu baterija ako je reč o električnim vozilima; čija najveća stalna nominalna snaga motora ne prelazi 15 kW.

2. Vrsta M – vozila za prevoz lica

Član 7

Vrsta M – motorno vozilo jeste vozilo koje je projektovano i konstruisano prvenstveno za prevoz lica i njihovog prtljaga.

Vrsta M1 – putničko vozilo jeste vozilo vrste M koje ima najviše devet sedišta uključujući i sedište za vozača, bez mesta za stajanje.

Vrsta M2 – laki autobus jeste vozilo vrste M sa više od devet sedišta uključujući i sedište za vozača čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 5 t i koja mogu imati mesta za stajanje.

Vrsta M3 – teški autobus jeste vozilo vrste M sa više od devet sedišta uključujući i sedište za vozača čija najveća dozvoljena masa prelazi 5 t i koja mogu imati mesta za stajanje.

Vozila vrste M2 i M3 (autobusi) razvrstavaju se u klase:

1) vozilo sa više od 22 sedišta za putnike:

(1) Klasa I – jeste vozilo konstruisano sa prostorom namenjenim za putnike koji stoje, dozvoljavajući nesmetano kretanje putnika.

(2) Klasa II – jeste vozilo konstruisano uglavnom za putnike koji sede, i projektovano za prevoz putnika koji stoje u prolazu, odnosno u prostoru koji nije veći od prostora namenjenog za dva udvojena sedišta.

(3) Klasa III – jeste vozilo koje ima isključivo mesta za sedenje.

2) vozilo sa najviše 22 sedišta za putnike:

(1) Klasa A – jeste vozilo koje je namenjeno za prevoz putnika koji sede,

odnosno koji stoje.

(2) Klasa B – jeste vozilo koje nije namenjeno za prevoz putnika koji stoje i koje nema dodatke za putnike koji stoje.

Autobusi koji uključuju dve ili više neodvojivih ali jasno definisanih jedinica se smatraju kao jedno vozilo.

3. Vrsta N – teretna vozila

Član 8

Vrsta N – motorno vozilo koje je projektovano i konstruisano prvenstveno za prevoz tereta

Vrsta N1 – lako teretno vozilo, jeste vozilo vrste N čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 t.

Vrsta N2 – srednje teretno vozilo, jeste vozilo vrste N koje ima najveću dozvoljenu masu koja prelazi 3,5 t, ali koja ne prelazi 12 t.

Vrsta N3 – teško teretno vozilo, jeste vozilo vrste N koje ima najveću dozvoljenu masu koja prelazi 12 t.

Oprema i instalacija stalno ugrađena na vozila posebne namene (kranovi, pokretne radionice, vozila za razglas, itd.) smatraju se kao teret (stalni teret).

a) Uslovi za razvrstavanje vozila vrste N

Član 9

Vozilo vrste N mora da ispunjava sledeće uslove u pogledu tehničkih karakteristika:

1) sva mesta za sedenje treba da budu odvojena od tovarnog prostora;

2) izuzetno, lica i teret mogu da se prevoze u istom prostoru pod uslovom da je tovarni prostor obezbeđen opremom za zaštitu ljudi od naleta tereta tokom vožnje, kao i prilikom naglog kočenja i skretanja;

3) sredstva za obezbeđivanje tereta su namenjena da obezbede teret, u smislu tačke 2) ovog stava, kao i sistem pregrada, namenjenih za vozila čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 7,5 t, moraju biti u skladu sa odredbama Odeljka 3 i 4 standarda ISO 27956:2009, i to:

(1) ispunjenost zahteva može se utvrditi izjavom o usaglašenosti izdatom od strane proizvođača,

(2) kao alternativa ispunjenosti zahteva proizvođač može da dokumentuje na odgovarajući način, nadležnom državnom organu, za homologaciju vozila, opreme i delova da ugrađeno sredstvo za obezbeđivanje tereta pruža jednak nivo zaštite, kao što je predviđeno standardom ISO 27956:2009;

4) broj mesta za sedenje, ne uključujući mesto vozača, ne sme da prelazi:

(1) 6 u slučaju vozila vrste N1,

(2) 8 u slučaju vozila vrste N2 i N3;

5) vozila vrste N moraju da imaju masu tereta jednaku ili veću od mase putnika, izraženu u kilogramima;

(1) pri tome na svim mestima za sedenje moraju biti postavljena sedišta i

mora biti ispunjeno:

– ako je n = 0 onda mora da bude ndm – m ≥ 100 kg

– ako je 0 <n ≤ 2 onda mora da bude ndm – (m + n × 68) ≥ 150 kg

– ako je n > 2 onda mora da bude ndm – (m + n × 68) ≥ n × 68

pri čemu je:

“ndm” – najveća dozvoljena masa

“m” – masa vozila spremnog za vožnju

“n” – broj sedišta ne uključujući vozačevo sedište.

(2) u masu vozila spremnog za vožnju iz prethodne tačke mora da se uračuna i masa opreme na vozilu koja služi za smeštaj tereta (npr. različiti oblici nadgradnje), masa stalne opreme za manipulaciju tereta (npr. kran, podizna platforma i sl.) i masa sredstava za obezbeđivanje tereta, dok masa opreme koja se ne koristi u navedene svrhe (npr. kompresor, vitlo, električni generator, oprema za prenos slike i zvuka, itd.) se ne uzima u obzir.

Sve varijante i verzije vozila vrste N moraju da ispunjavaju uslove iz prethodnog stava.

Vozilo vrste N1, kod koga je tovarni prostor i prostor za vozača u istoj celini (npr. oblik karoserije BB), pored uslova iz stava 1. ovog člana mora da ispuni i sledeće uslove:

1) utovar tereta mora biti moguć kroz zadnja vrata, vrata prtljažnika ili bočna vrata koja su projektovana i konstruisana u tu svrhu;

2) u slučaju zadnjih vrata ili vrata prtljažnika, otvor za utovar mora da ispunjava sledeće uslove:

(1) ako vozilo ima samo jedan red sedišta ili ima samo sedište za vozača, visina otvora za utovar mora da bude najmanje 600 mm,

(2) ako vozilo ima dva ili više redova za sedenje, najmanja visina otvora za utovar mora da bude 800 mm, i otvor mora da ima površinu najmanje 12800 cm2;

3) tovarni prostor mora da ispunjava sledeće uslove:

(1) podloga tovarnog prostora u većem delu mora da bude ravna,

(2) kada vozilo ima jedan red sedišta ili samo sedište vozača, dužina tovarnog prostora mora da bude najmanje 40% od međuosovinskog rastojanja,

(3) kada vozilo ima dva ili više redova sedišta, dužina tovarnog prostora mora da bude najmanje 30% od međuosovinskog rastojanja,

(4) uslovi za dužinu tovarnog prostora moraju da budu ispunjeni i kod vozila kod koga se zadnji red sedišta može ukloniti bez posebnog alata, i to kad su sva sedišta postavljena,

(5) uslovi za dužinu tovarnog prostora moraju da budu ispunjeni kada su sedišta u prvom redu ili u poslednjem redu, u zavisnosti od slučaja, postavljena u normalnom uspravnom položaju za sedenje;

4) Posebni uslovi za merenje:

(1) podešavanje sedišta:

– sedišta moraju biti podešena u svoj krajnji zadnji položaj,

– naslon sedišta, ako je podesiv, mora da bude podešen tako da torzo 3DH uređaja može da se postavi pod uglom od 25°,

– naslon sedišta ako nije podesiv, mora da bude u poziciji kako je projektovao proizvođač,

– ako je sedište podesivo po visini, onda mora da bude podešeno u najniži položaj;

(2) posebni uslovi za vozilo:

– vozilo mora da bude opterećeno do njegove najveće dozvoljene mase,

– točkovi na vozilu moraju da budu postavljeni u pravcu;

(3) način merenja dužine tovarnog prostora:

– kada u vozilu nije postavljena pregrada, dužina se meri od poprečne vertikalne ravni koja dodiruje najistureniju tačku zadnjeg dela vrha naslona sedišta do unutrašnjeg dela zadnjeg okna ili zadnjih vrata ili vrata prtljažnika, kada su zatvorena;

– kada je u vozilu postavljena pregrada dužina se meri od poprečne vertikalne ravni koja dodiruje najistureniju tačku pregrade do unutrašnjeg dela zadnjeg okna ili zadnjih vrata ili vrata prtljažnika, kada su zatvorena;

– uslovi koji se odnose na dužinu moraju biti ispunjeni najmanje duž horizontalne linije koja se nalazi u podužnoj vertikalnoj ravni koja prolazi kroz podužnu osu vozila u nivou podloge tovarnog prostora;

(4) kada je u vozilu postavljena pregrada uslovi iz podtačke (1) ove tačke ne moraju da budu ispunjeni.

Vozilo kod koga je između poslednjeg reda sedišta i tovarnog prostora postavljena pregrada takođe mora da ispuni uslove iz prethodnog stava.

Vozilo vrste N1, kod koga tovarni prostor i prostor za vozača nisu u istoj celini (npr. oblik karoserije BE), pored uslova iz stava 1. ovog člana mora da ispuni i sledeće uslove:

1) vozilo koje ima zatvorenu nadgradnju, mora da ispunjava sledeće uslove:

(1) utovar tereta mora biti moguć kroz zadnja vrata, vrata prtljažnika ili zadnjeg okna ili na drugi način,

(2) najmanja visina otvora za utovar mora biti 800 mm, a otvor mora da ima površinu najmanje 12 800 cm2,

(3) dužina tovarnog prostora mora da bude najmanje 40% od međuosovinskog rastojanja;

2) vozilo koje ima otvoreni tovarni prostor, mora da ispuni uslove propisane u tački 1) podtačka (1) i (3) ovog stava;

3) uslovi koji se odnose na dužinu tovarnog prostora moraju biti ispunjeni najmanje duž horizontalne linije koja se nalazi u podužnoj ravni koja prolazi kroz podužnu osu vozila u nivou podloge tovarnog prostora.

U slučaju da neki od navedenih uslova iz ovog člana za razvrstavanje vozila u vrstu N1 nije ispunjen, vozilo će biti razvrstano kao vozilo vrste M1.4. Vrsta O – priključna vozila

Član 10

Vrsta O – priključno vozilo koje je projektovano i konstruisano za prevoz tereta ili lica kao i za smeštaj lica.

Vrsta O1 – lako priključno vozilo jeste priključno vozilo čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 0,75t.

Vrsta O2 – malo priključno vozilo, jeste priključno vozilo čija najveća dozvoljena masa prelazi 0,75 t, ali ne prelazi 3,5 t.

Vrsta O3 – srednje priključno vozilo jeste priključno vozilo čija najveća dozvoljena masa prelazi 3,5 t, ali ne prelazi 10 t.

Vrsta O4 – veliko priključno vozilo, jeste priključno vozilo čija najveća dozvoljena masa prelazi 10 t.

Priključna vozila vrsta O2, O3 i O4 razvrstavaju se u jednu od sledećih klasa, i to u klasu:

1) poluprikolica – jeste priključno vozilo koje je konstruisano da se priključi na tegljač sa sedlom ili na konverter prikolicu pri čemu prenosi znatno vertikalno opterećenje na vučno vozilo ili konverter,

2) prikolica sa rudom – jeste priključno vozilo koje ima najmanje dve osovine od kojih je najmanje jedna upravljana osovina, opremljeno sa vučnim uređajem koji se može pokretati vertikalno u odnosu na prikolicu i koje prenosi manje od 100 daN statičkog vertikalnog opterećenja na vučno vozilo,

3) prikolica sa centralnom osovinom – jeste priključno vozilo kod koga je osovina (osovine) postavljena blizu težišta vozila tako da vertikalno opterećenje koje se prenosi na vučno vozilo, ne prelazi 10% od najveće dozvoljene mase prikolice odnosno najviše 1000 daN, pri ravnomernom opterećenju vozila,

4) prikolica sa krutom rudom – jeste priključno vozilo sa jednom osovinom ili grupom osovina, opremljeno sa krutom rudom koja prenosi statičko opterećenje ne veće od 4000 daN na vučno vozilo na osnovu svoje konstrukcije, i koje ne spada u prikolica sa centralnom osovinom.

Član 11

Prema obliku karoserije, vozila vrste M, N i O, se razvrstavaju na:

1) putnička vozila (M1) čiji je oblik karoserije definisan standardom SRPS ISO3833:2005, jesu:

(1) AA limuzina – jeste vozilo definisano oznakom 3.1.1.1 standarda SRPS ISO 3833:2005, opremljeno sa najmanje 4 bočna okna,

(2) AB limuzina sa zadnjim vratima – jeste vozilo AA sa vratima na zadnjem delu vozila,

(3) AC karavan jeste vozilo definisano oznakom 3.1.1.4 standarda SRPS ISO 3833:2005,

(4) AD kupe – jeste vozilo definisano oznakom 3.1.1.5 standarda SRPS ISO 3833:2005,

(5) AE kabriolet – jeste vozilo definisano oznakom 3.1.1.6 standarda SRPS ISO 3833:2005,

(6) AF višenamensko vozilo – jeste motorno vozilo koje ne odgovara ostalim oblicima karoserije putničkih vozila M1 i namenjeno za prevoz putnika i njihovog prtljaga odnosno tereta u istom prostoru,

(7) AG teretni karavan – jeste vozilo definisano oznakom 3.1.1.4.1 standarda SRPS ISO 3833:2005 kod koga je tovarni prostor odvojen od prostora za vozača i putnike;

2) motorna vozila vrsta M2 ili M3, jesu:

(1) CA jednospratni autobus – jeste vozilo gde je prostor predviđen za lica u jednom nivou,

(2) CB dvospratni autobus – jeste vozilo gde je prostor predviđen za putnike, bar u jednom delu; na dva nivoa, pri čemu gornji nivo nije predviđen za stajanje putnika,

(3) CC zglobni jednospratni autobus – jeste vozilo u jednom nivou definisano u članu 4. stav 1. tačka 11) ovog pravilnika,

(4) CD zglobni dvospratni autobus – jeste vozilo CC na dva nivoa pri čemu na bar jednom nivou putnici mogu slobodno da se kreću između razdvojenih delova,

(5) CE niskopodni jednospratni autobus – jeste vozilo u jednom nivou, Klase I, II ili A gde najmanje 35% prostora predviđenog za stajanje putnika (kod zglobnog autobusa u njegovom prednjem delu ili kod dvospratnog autobusa na njegovom donjem nivou) čini prostor bez stepenica i uključuje pristup najmanje jednim vratima,

(6) CF niskopodni dvospratni autobus – jeste vozilo CE na dva nivoa,

(7) CG zglobni niskopodni jednospratni autobus – jeste vozilo koje čini kombinacija vozila CC i CE,

(8) CH zglobni niskopodni dvospratni autobus – jeste vozilo koje čini kombinacija vozila CD i CF,

(9) CI otvoreni jednospratni autobus – jeste vozilo bez krova ili sa delom krova,

(10) CJ otvoreni dvospratni autobus – jeste vozilo bez krova na celom ili na jednom delu njegovog gornjeg nivoa,

(11) CX autobuska šasija – jeste nekompletno vozilo sa šasijom, pogonom i osovinama koje je namenjeno da bude kompletirano sa karoserijom;

3) motorna vozila vrste N, jesu:

(1) BA kamion – jeste vozilo koje je projektovano i konstruisano isključivo ili prvenstveno za prevoz tereta,

(2) BB van – jeste kamion kod koga je tovarni prostor i prostor za vozača u istoj celini,

(3) BC tegljač – jeste vučno vozilo koje je projektovano i konstruisano prvenstveno za vuču poluprikolica,

(4) BD vozilo za vuču – jeste vučno vozilo koje je projektovano i konstruisano za vuču isključivo prikolica,

(5) BE pikap – jeste vozilo najveće dozvoljene mase koja ne prelazi 3,5 t kod koga tovarni prostor i mesta za sedenje nisu u istoj celini,

(6) BX šasija teretnog vozila – jeste nekompletno vozilo sa šasijom, kabinom (kompletnom ili delimičnom), pogonom i osovinama koje je namenjeno da se kompletira sa karoserijom;

4) vozila vrste O, jesu:

(1) DA poluprikolica – jeste priključno vozilo definisano u članu 10. stav 6. tačka 1),

(2) DB prikolica sa rudom – jeste priključno vozilo definisano u članu 10. stav 6. tačka 2),

(3) DC prikolica sa centralnom osovinom – jeste priključno vozilo definisano u članu 10. stav 6. tačka 3),

(4) DE prikolica sa krutom rudom – jeste priključno vozilo definisano u članu 10. stav 6. tačka 4);

5) specijalno vozilo jeste vozilo vrste M, N ili O izvedeno za određene funkcije sa posebno uređenom karoserijom, snabdevenom uređajima ili opremom za obavljanje tih funkcija, i to:

(1) SA vozilo za stanovanje – jeste vozilo vrste M prilagođeno za stanovanje koje sadrži najmanje sledeću opremu koja mora biti čvrsto povezana za karoseriju: sedišta i sto, ležaj koji može biti izveden od sedišta, kuhinjska oprema i prostor za smeštaj prtljaga. Sto može biti napravljen da bude lako pomerljiv,

(2) SB blindirano vozilo – jeste vozilo namenjeno za zaštitu putnika i / ili tereta sa stalno ugrađenom antibalističkom zaštitom,

(3) SC ambulantno vozilo – jeste vozilo vrste M namenjeno za transport bolesnih ili povređenih lica i opremljeno specijalnom opremom za takvu namenu,

(4) SD vozilo za prevoz umrlih – jeste vozilo vrste M namenjeno za prevoz umrlih i koje ima specijalnu opremu za takvu namenu,

(5) SH vozilo prilagođeno za invalidska kolica – jeste vozilo vrste M1 konstruisano ili prilagođeno za prevoz jednog ili više lica u invalidskim kolicima,

(6) SE kamp prikolica – jeste vozilo vrste O vozilo definisano oznakom 3.2.1.3 standarda SRPS ISO 3833:2005,

(7) SF pokretna dizalica – jeste vozilo vrste N3 koje nije namenjeno za prevoz tereta, opremljeno sa pokretnom dizalicom čiji je moment dizanja jednak ili veći od 400 kNm,

(8) SG druge vrste specijalnih vozila – jeste vozilo koje ne spada u ostala specijalna vozila,

(9) SJ konverter doli – jeste vozilo vrste O opremljeno sedlom za prihvatanje poluprikolice,

(10) SK prikolica za obavljanje vanrednog prevoza – jeste vozilo vrste O4 namenjeno za vanredni prevoz, koje uključuje i hidraulično modularno priključno vozilo bez obzira na broj modula.

Oblik karoserije vozila vrste N i O, pored slovne oznake, može biti dopunjen nekom od sledećih dvocifrenih oznaka:

01- platforma

02 – sa stranicama

03 – zatvorena nadgradnja (furgon)

04 – klimatizovana nadgradnja sa izolacionim zidovima i opremom za održavanje unutrašnje temperature

05 – klimatizovana nadgradnja sa izolacionim zidovima ali bez opreme za održavanje temperature

06 – fleksibilne stranice (cerada)

07 – izmenljivi transportni sud

08 – nosač kontenera

09 – vozilo opremljeno sa huk-liftom

10 – kiper

11 – cisterna

12 – cisterna namenjena za prevoz opasnih tereta

13 – prevoz stoke

14 – prevoz vozila

15 – mešalica za beton

16 – pumpa za beton

17 – prevoz drva

18 – odvoženje smeća

19 – čišćenje ulica, čišćenje odvoda, pranje ulica

20 – kompresor

21 – prevoz čamaca

22 – prevoz jedrilica

23 – vozilo prodavnica ili izlog

24 – vozilo za pomoć na putu

25 – vozilo sa merdevinama

26 – dizalica (različita od pokretne dizalice SF)

27 – platformska dizalica

28 – vozilo sa uređajem za bušenje i kopanje

29 – niskopodno priključno vozilo

30 – prevoz stakala

31 – vatrogasno vozilo

99 – oblik karoserije ne postoji u važećoj listi.

5. Vrste T i C – traktori

Član 12

Vrsta T1 – jeste traktor sa točkovima čija najveća konstruktivna brzina ne prelazi 40 km/h, kod kojih širina traga osovine najbliže sedištu vozača nije manja od 1150 mm, čija je masa vozila spremnog za vožnju veća od 600 kg i koji ima klirens manji od 1000 mm.

Vrsta T2 – jeste traktor sa točkovima čija najveća konstruktivna brzina ne prelazi 40 km/h, kod kojih je najmanja širina traga manja od 1150 mm, čija je masa vozila spremnog za vožnju veća od 600 kg, čiji je klirens manji od 600 mm, s tim da je najveća dozvoljena brzina kretanja ograničena na 30 km/h za vozila čija visina težišta iznad zemlje podeljena sa prosečnom širinom traga prelazi 0,9.

Vrsta T3 – jeste traktor sa točkovima čija najveća brzine ne prelazi 40 km/h i masa vozila spremnog za vožnju ne prelazi 600 kg.

Vrsta T4 – jeste traktor posebnih namena čija najveća konstruktivna brzina ne prelazi 40 km/h.

Vrsta T5 – jeste traktor sa točkovima čija najveća konstruktivna brzina prelazi 40 km/h.

Vrsta Tm – jeste motokultivator.

Vrsta TR – jeste radna mašina.

Vrsta od C1 do C5 – jesu traktori sa gusenicama.

Podela vrsta od C1 do C5 analogna je podeli traktora sa točkovima od T1 do T5, a uslovi koji važe za traktore sa točkovima važe za odgovarajuću vrstu traktora sa gusenicama.

6. Vrsta R i S – Priključna vozila za traktor

Član 13

Vrsta R – jeste priključno vozilo za traktor namenjeno za prevoz tereta. Priključno vozilo za traktor vrste R može imati trajno ugrađeno oruđe za izvođenje radova, ako je odnos najveće dozvoljene mase i mase vozila jednak ili veće od 3,0.

Vrsta R1 – jeste priključno vozilo vrste R čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 1,5 t.

Vrsta R2 – jeste priključno vozilo vrste R čija najveća dozvoljena masa prelazi 1,5 t ali ne prelazi 3,5 t.

Vrsta R3 – jeste priključno vozilo vrste R čija najveća dozvoljena masa prelazi 3,5 t ali ne prelazi 21 t.

Vrsta R4 – jeste priključno vozilo vrste R čija najveća dozvoljena masa prelazi 21 t.

Svaka vrsta priključnih vrste R može imati dodatnu oznaku “a” ili “b”, prema najvećoj konstruktivnoj brzini, s tim što oznaka “a” ide uz priključno vozilo koje je konstruisano za brzinu od najviše 40 km/h, a oznaka “b” ide uz priključno vozilo koje je konstruisano za brzinu iznad 40 km/h.

Vrsta S – jeste priključno vozilo za traktor namenjeno za obavljanje radova. Priključno vozilo za traktor vrste S može imati prostor za prevoz tereta, kao i za privremeno odlaganje materijala, ako je odnos najveće dozvoljene mase i mase vozila manji od 3,0.

Vrsta S1 – jeste priključno vozilo za traktor vrste S čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 t.

Vrsta S2 – jeste priključno vozilo za traktor vrste S čija najveća dozvoljena masa prelazi 3,5 t.

Svaka vrsta priključno vozilo za traktor vrste S može imati dodatnu oznaku “a” ili “b”, prema najvećoj konstruktivnoj brzini, s tim što oznaka “a” ide uz izmenjivu vučenu mašinu čija je najveća konstruktivna brzina manja ili jednaka 40 km/h, a oznaka “b” ide uz izmenjivu vučenu mašinu čija je najveća konstruktivna brzina iznad 40 km/h.

Član 14

Priključak za izvođenje radova jeste izmenljivo oruđe koje služi obavljanju poljoprivrednih, šumskih ili drugih radova, i koje se u svrhu izvođenja radova postavlja ili priključuje na motorno vozilo. Priključak za izvođenje radova može se točkovima oslanjati na put, odnosno može se podignuti iznad površine puta.

Priključak za izvođenje radova postavljen na vozilo za vreme učešća u saobraćaju na putu ne sme zaklanjati svetlosne i svetlosno signalne uređaje vozila i mora biti označeno zaprečnim tablama u skladu sa odredbama člana 66. ovog pravilnika.

8. Vrsta K – ostala vozila

Član 15

Vrsta K1 – jeste zaprežno vozilo.

Vrsta K2 – jeste vozilo sa pogonom na mišićnu snagu ljudi (bicikl, trotinet, tricikl sa pedalama, kvadricikl sa pedalama, tandem bicikl i dr.).

Vrsta K3 – jeste vozilo sa pogonom na pedale sa dodatnim električnim motorom čija je najveća snaga manja od 0,25 kW i najveća konstruktivna brzina manja od 25 km/h, a koje nije deklarisano kao vozila vrste L1.

Vrsta K5a – jeste vučno vozilo turističkog voza.

Vrsta K5b – jeste priključno vozilo turističkog voza.

9. Terenska vozila – podvrsta G

Član 16

Terenska vozila su vozila vrsta M i N koja su osposobljena za kretanje van puta i zadovoljavaju zahteve odgovarajućeg propisa.

Oznake M i N mogu biti kombinovane sa oznakom G, odnosno, vozilo vrste N1 koje je namenjeno za terensku upotrebu označava se sa N1G.

Oznaka vozila G je dopunska i koristi se isključivo uz oznake vrste vozila M ili N.

DETALJNIJE O PODELI VOZILA MOŽETE POGLEDATI U ”Pravilnika o podeli motornih i priključnih vozila”